Krećemo od prve male-velike lekcije, jedne od najvažnijih u sportskom novinarstvu. Odgovorićemo na pitanje šta je, zaista, vest. Nažalost, to neki sadašnji novinari ne znaju, a još tužnije je da oni koji znaju, u pojedinim medijima redovno plasiraju vest na neodgovarajući, dakle, pogrešan način.

Spomenula sam u uvodnom tekstu kategorije „Mala škola sportskog novinarstva“ osnovne postulate novinarstva „ko, kada, gde, kako, zašto“. Navedene stavke su od presudnog značaja u svakom vidu novinarskog teksta, ali su suštinski poželjne u novinarskoj formi zvanoj vest.

Poenta je da se u brzoj novinarskoj reakciji na novonastali događaj poštuju (neću reći ispoštuju, jer nije književna reč) sva ili većina tih pravila. Neophodno je da su ona lepo uočljiva kroz vest i složena (neću reći posložena, jer ni to nije literarna reč) pravim redosledom. Prema tome, potrebno je da osnovni principi pisanja, ili izgovaranja teksta, budu ispravno primenjeni, da opravdaju vinjetu – vest.

“Najnovija vest” je pleonazam

Obično uz objavu ide natpis „najnovija vest“, što je pleonazam, jer ne postoji stara vest, ali o tome drugom prilikom. Čim je vest, podrazumeva se da je nova, najnovija… Realno, vest živi veoma kratko i ekspresno prerasta u opširnije oblike.

Vest mora da bude kratka (što brža u elektronskim medijima),  jasna, pregledna, konkretna, sa porukom, efektom i odjekom. Može i da sadrži, ali veoma kratak nagoveštaj rezimea, u smislu uzroka i posledica koje opisani slučaj ima, ili može da prouzrokuje, ali to onda naginje na formu koju zovemo – proširena vest (nju obično najavljujemo napomenom „uskoro opširnije“).

Zato je važno da razlikujemo ove tipove izveštavanja o novonastalom događaju: vest, proširenu vest i informaciju. Da usput dodam, proširena vest i informacija biće podkategorije u ovdašnjoj kategoriji Vesti.

Proširena vest sadrži okolnosti pod kojima je događaj nastao i izjavu, prvu reakciju nekog od kompetentnih sagovornika, što je itekako poželjno… Izjava, citat, ima ogroman značaj u (proširenoj) vesti, a bez sumnje i u ostalim vidovima novinarstva, ali o tome ćemo u zasebnoj lekciji.

O značenju i značaju informacije govoriću u posebnom tekstu, sada samo ukratko, ona se tiče obavesti, tj. obaveštenja javnosti o nečemu šta se dogodilo, ili će se dogoditi na osnovu na nekih ranijih saznanja, podataka, statističkih, naučnih i drugih aktivnosti, dobijenih od proverenih izvora. Uglavnom, o izjavama, informacijama i izvorima, govorićemo u nastavku „Male škole sportskog novinarstva“.

Podsetiću, za sada, samo na onu narodnu „kašće ti se samo“. Svako ko je prošao višegodišnji dril u dnevnim štampanim medijima dobro zna da razlikuje sve nijanse i naravno, drastične razlike. Ko nije imao čast i slast izazova da proba te novinarske đakonije, neka nađe način gde i kako da ove osnovne stvari usvoji makar kroz kraću nužnu praksu. Pod hitno, dok ne pogase dnevne novine…

Od novina do kopi-pejst novinarstva

E sad, ne mogu da preskočim bitan detalj iz moje novinarske karijere, što može da posluži kao dobra ilustracija ove priče. Pre 10 godina, posle gašenja lista, u kojem sam radila duže od dve decenije, obrela sam se, da tako kažem, na multidisciplinarnom portalu u pokušaju, čiju je uređivačku politiku, kako je vreme odmicalo, sve jače stezala režimska omča.

Prvih dana mog upoznavanja sa elektronskim novinarstvom, nažalost, uglavnom, u manje, više, kopi-pejst fazonu, čula sam kako kolege naglas najavljuju koju vest ili „vest“ odnekle uzimaju da obrađuju (ne mogu reći da je rade, jer “krvav” je rad da regularno dođeš do vesti). Takav dogovor se praktikuje da ne bi neko od prisutnih uzeo isti materijal i temu, ponovo ističem, odnekle. Tako se sprečava duplo objavljivanje vesti, što se u brzini i ćutanju ponekad slavno desi.

Uglavnom, pojedinac koji prvi ugrabi sa tuđeg sajta vest ili „vest“, ima „čast“ da je malo preuredi, našminka, a ponekad u trci samo kopira za potrebe „našeg“ portala. Zatim, kao autora potpiše sebe ili sajt… Međutim, to trenutno nije tema…

Elem, čuh tada nešto što me je u startu zbunilo, olako uzimanje u usta reči – vest! Ispostavilo se da se pod vešću tamo (a i u raznim drugim redakcijama) podrazumeva svaki uneti tekst na sajt i da u radnom kartonu nismo imali stavku „broj mesečnih članaka“, nego isključivo – vesti! Potpuno nebitno da li si proteklog meseca napisao neki intervju, reportažu i slično, ma, zašto da se mučimo i učimo, “sve su to vesti”…

Kršenje osnovnih principa novinarstva, ma, koga briga… Srećom da je ljubav između tog portala i mene bila obostrana, pa je otkaz, to jest, „papirnati“ sporazumni raskid saradnje kliknuo u isti, tako željeni, radosni čas… Kliknuo i uskliknuo tako brzo, kao najbolja vest…

Ipak, moj zaključak je, ovom prilikom, nešto drugo. Mladi ljudi, budući novinari, upamtite, prava i pravovremena vest je ređa i jedna od najcenjenijih i najpoželjnijih vrsta novinarstva.

By admin

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *