NA TRONU EP 2015 Foto KSS, D. Žarković

Korak po korak, podvig po podvig, stigle su naše gracije pod obručima 28. juna 2015. godine do zlata! Prvog, istorijskog za Srbiju!  (I za teritoriju bivše SFRJ, mada s ponosom pamtimo i najsjajnije odličje sa Univerzijade 1987. godine u Zagrebu).

U sećanju na EP 2015. nameće se jedna reč – KRUNA! Reč, koja govori mnogo, opisuje sve i u koju staje sve! Naše košarkaške princeze su na Vidovdan 2015. godine krunisane u evropske kraljice, a njihovo prvo zlato i KRUNA obogatili su riznicu srpske kraljice igara!

Svako ko je na bilo koji način učestvovao u tom pohodu, na dugom, izazovnom decenijskom putovanju, prepoznaće se u ovoj priči. Naravno, najveće zasluge idu zlatnoj generaciji, koju je lansirala selektorka Marina Maljković, uz ogromnu podršku, profesionalnu, logističku i ljudsku, Dragana Đilasa, tadašnjeg predsednika KSS i Ane Joković, potpredsednice Saveza zadužene za žensku košarku.

Da se vratimo krunisanju princeza o Vidovdanu 2015… Ništa nije slučajno u životu. Sve se sudbinski desi, dođe i prođe, poklopi, vrati i naplati…

Sećam se kako sam tih dana, u retkim slobodnim trenucima u Budimpešti, u šetnji prekrasnim gradom na lepom plavom Dunavu, onako više za sebe, pevušila staru, dobru „Marinu“ od „Prljavog kazališta“. Finalna runda šampionata je tekla kako se samo poželeti može, kao moćna reka koju pominjem, a Marinine oči boje vena, boje Dunava, dobro su videle i znale kud plovi srpski brod…

Naravno da, kao svedok najslavnijeg događaja srpske ženske košarke (i šire), često i sa posebnim emocijama premotavam film, odmotavam kadrove zlatne niti, zlatnog runa, od polaska iz Beograda, preko prve runde Evrobasketa u Sombatelju, pa nastavka u Đeru i senzacionalne završnice u Budimpešti… A mogu tek da zamislim kako svakog Vidovdana sve to iznova u mislima preživljavaju naše košarkaške kraljice…

Već u ranim satima  9. juna 2015. godine moglo je da se nasluti da se po tom jutru dan poznaje. Samo šačica najvernijih novinara imala je privilegiju da čuje motivacioni govor predsednika KSS, Dragana Đilasa, na ispraćaju najboljih srpskih košarkašica na EP, koje je 20 dana kasnije dočekala nacija na nogama. Bio je to spontani govor na nagovor kapitena Milice Dabović.

– Sada ste princeze, dajte sve od sebe da se vratite kao kraljice, ali ako ostanete princeze i to je lepo – rekao je Đilas reprezentativkama pre nego što su ušle u autobus za Mađarsku.

Rekao i pogodio pravo u metu, u srž, u suštinu ženske duše, krhke, a ratničke. Upravo kao kada je pogodio u centar, ili sa centra pravo „u koš“, znajući šta je tačno i koliko malo, a ustvari, toliko mnogo, potrebno srpskoj ženskoj košarci da se vine u zaslužene visine.

Kao što je nepogrešivo znao kome po dolasku u KSS da poveri funkciju potpredsednika Saveza zaduženog za žensku košarku (Ana Joković), a nedugo potom i da ustoliče energičnu i stručnu Marinu Maljković u selektorsku fotelju.

Efektni pogoci su se nizali od 2011. godine, počev od kvalifikacija za EP 2013, na kojem je osvojeno sjajno četvrto mesto i izboreno učešće na SP 2014, gde su naše devojke zadivile planetu majstorijama i šarmom pod obručima (nedostajalo im je sreće i objektivnije suđenje da osvoje medalju), pa sve do slavnog EP 2015, odakle su sa zlatom u džepu odletele po bronzu u Rio…

Sjajne igračice, mudro vođene i maksimalno motivisane, kroz sva ta iskušenja, stasavale su u vanserijske. Prebrodile su sve prepreke unevši novu lepotu košarkaškog življenja, novu dimenziju, stvarajućiu modernu, uspešnu priču, protkanu i najlepšim detaljima slavne tradicije… Nisu samo vratile slavu našoj ženskoj košarci, već je (pr)osvetlile prvim najsjajnijim odličjem!

A zlatna staza, posuta trnjem, hrabrošću, pesmom i osmesima naših devojaka izgledala je ovako: Sombatelj – grupa C (Srbija – Letonija 76:60, Srbija – Hrvatska 89:72, Srbija – Velika Britanija 76:54, Srbija – Rusija 53:77),  Đer –  grupa F (Srbija – Slovačka 76:74, Srbija – Španija 80:91, Srbija – Litvanija 72:73), Budimpešta (četvrtfinale Srbija – Turska 75:63, polufinale Srbija – Belorusija 74:72, finale Srbija – Francuska 76:68).

Spomenućemo „detalje“, koji zavređuju posebne tekstove. Naprimer, učinak maestralne Sonje Petrović, koja je kao lokomotiva japanskog brzog voza (ona je i inače bila „japanski“ posvećena košarci i potkovana znanjem) vukla naš tim kroz iskušenja do trona.

A šta tek reći o Ani Dabović, MVP EP 2015, zvanično najboljoj igračici Srbije za tu godinu? U maniru vanserijskih asova „eksplodirala“ je kada je bilo najpotrebnije i dalekometnom paljbom, za anale, za televizijske špice i spotove, bacila moćne rivalke na kolena.

Nije fraza da ovaj tandem ništa ne bi postigao da nije bilo fanatizma kapitena Milice Dabović i njene motorne snage, kao i vrhunskog majstorstva  Jelene Milovanović, čija igra je bila pobednička prevaga na svim utakmicama…

Sve to ne bi bilo moguće da sve ostale (Danijel Pejdž, Tamara Radočaj, Nevena Jovanović, Dajana Butulija, Tijana Ajduković, Sara Krnjić, Saša Čađo, Kristina Topuzović) nisu bile dežurni džokeri, a zamislite kakva je mentalna snaga i veština tek za to potrebna…

Ništa ih nije pokolebalo, hrabro su gazile na terenu, ali i sve što se dešavalo iza kulisa, lepo ili ružno, samo ih je silovito guralo – napred!

Nije ih omeo ni potcenjivački tretman od strane organizatora EP, smeštaj u neprikladnom hotelu u Sombatelju (ostale selekcije su bile smeštene u reprezentativnom objektu), u kojem se teškom mukom lovio internet na recepciji i u hodnicima, a klima uređaji su radili samo na nekim spratovima. Ipak, pokazalo se da je ta prinudna izolacija u ambijentu lepe prirode našem timu, ipak, prijala.

Pobedničko raspoloženje nije im pokvario, ni ponuđeni autobus u stilu „firme Krstić“, za transport iz Đera u Budimpeštu, ni bačeno vreme dok se čekalo da domaćini zamene tu krntiju nečim normalnim.

Naše devojke nije poremetio taj nečiji slučajan, ili nameran pokušaj da im sruši koncentraciju i vedro raspoloženje, naprotiv, uskoro su svi  saznali ko to tamo peva šampionsku pesmu…

Ništa nije moglo da ih izbaci iz koloseka, ni oduzeto domaćinstvo Srbiji za EP 2017… U smiraj šampionata u Mađarskoj, kada je postalo jasno da srpske heroine osvajaju minimum srebro, već je bila viđena organizacija idućeg EP u našoj zemlji, sledovalo nas je to, iz „milion“ razloga! Međutim, FIBA čelnici su tu čast na volšeban način dodelili Češkoj, po ko zna koji put u istoriji…

I to je bio jedan od motiva, da ova briljantna generacija srpskih košarkašica na finalni meč u budimpeštanskoj „Laslo Pap Areni“ utrči glasno pevajući „Marš na Drinu“! Spremne kao zapete puške, motivisane i nasmejane, umarširale su, pevale, videle i pobedile! Pregazile sve nepravde i pokazale da su najbolje! A, svi su se složili i – najlepše! 

Bile su jače od svega, ali takav uspeh ne bi bio realan da stalno nisu odjekivali pesma i smeh, u hotelu, u autobusu, posle treninga, pre svake utakmice, a posebno finalne… Jednostavno, takav tim nije imao izbora, slava je bila jedina opcija i logična posledica. Zato je i Rio, koji im se godinama snio, došao spontano i potpuno zasluženo.

Srpske kraljice pod obručima su pozlatile Vidovdan 2015. godine, a narednog leta olimpijskog, krajem avgusta, u Riju overile preobraženje srpske ženske košarke!

Kada se sjajna atmosfera nadovezala na raskošan talenat, ogroman rad, posvećenost, zajedništvo, disciplinovano praćenje Marininih instrukcija i vrednog stručnog štaba, šta je moglo drugo da se očekuje, nego podvizi.

Dah i duh EP 2015. ostaju za večnost… Nezaboravna Pešta i šampionska fešta…

I još nešto, bilo je, nažalost, onih, koji su pomislili da je evropsko zlato osvojeno slučajno… Takvima je delovalo nerealno kada smo euforično najavili novo čudo naših čudesnih devojaka i to već na OI u Riju. Dogodilo se i to, kao u najlepšim snovima, evropsko zlato je overeno olimpijskom bronzom.

Broj 28 se posrećio našim zlatnim damama i na EP i na OI, 28. juna 2015. godine osvojeno je zlato, a dogodine u Riju i prvo olimpijsko odličje naših dama posle 28 godina…

Da hemija i alhemija najboljih srpskih košarkašica mogu sve potvrdila je evropska bronza 2019. u Beogradu, a zatim i drugo zlato, 2021. godine u Španiji…

Naša magija košarkaška… 

By admin

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *